Svi aduti Kvarnera - Europske regije gastronomije 2026

Kvarnerski škamp

Kvarner je specifična gastronomska regija Hrvatske, s kontinentalnim i mediteranskim utjecajem, a među brojnim delicijama najcjenjeniji su kvarnerski škampi. Slični su škampu iz sjevernog mora, ali okusom i teksturom neusporedivi s drugim vrstama. Obitavaju u plavom mulju Kvarnerskog zaljeva, rastu sporo jer presvlače oklop, a da bi dosegli težinu od dvadeset dekagrama treba im deset godina. Najčešće se love vršama kako se pri vađenju iz mora ne bi oštetilo njihovo delikatno meso. Žive samo u tom dijelu Jadrana, oklop im je tanji od drugih škampa, slatki su i mekani jer su nastanjeni u plićem moru s puno izvora pitke vode, a samim time još više dobivaju na gastronomskoj ekskluzivnosti. Ukusni su svježi, marinirani s par kapi limunovog soka i maslinovog ulja, sa žara, u rižotima, na buzaru, posluženi s tradicionalnim ručno rađenim šurlicama, u salatama… Takvu raskoš prezentacije gurmani su oduvijek znali cijeniti.

Soljenje i sušenje plodova mora

Prema Hrvatskoj enciklopediji gastronomija je “vještina priređivanja jela, stručno poznavanje različitih jela i načina njihova pripremanja razvijeno do umijeća, kult birane hrane i kulinarskog znanja. ” Gastronomija svakog kraja ovisi o ljudima koji ga nastanjuju i njihovim kulinarskim praksama, običajima i povijesnom kontekstu, u međuovisnosti su s klimom, tlom, vodama, biljkama i životinjama. Veliko je umijeće oplemeniti i sačuvati autentične okuse, a među najdugovječnijim načinima je soljenje i sušenje ribe i hobotnice. Srdele - malu plavu ribu - dobro posoljene slažu u limenim ili drvenim posudama i nakon par dana na suncu, pohranjuju ih u podrumima. Zbog svoje aromatičnosti soljena riba je poput začina, ukusno je jelo, odlično uz komad kruha, palentu ili salatu. Posebna delicija otoka Raba je sušena hobotnica (štokalj), koju svježe izvađenu iz mora tijekom zime suše na buri. Tradicionalno se priprema u fritaji no bolji restorani sušenu hobotnicu pretvaraju u nacionalni specijalitet fine dininga, luksuzno jelo oplemenjeno tartufima.

Delicije Gorskog kotara

Na goranskom stolu oduvijek je hrana koja grije tijelo, daje energiju i koristi blagodati šumskih, livadskih, potočnih i riječnih staništa. U tradicionalnim jelima Gorskog kotara kombiniraju se na hladnoću otporno zeleno povrće, grahorice, samoniklo i medonosno bilje, divljač, potočne pastrve i šumske gljive. Autohtona pasmina medonosne pčele prilagođene hladnijim krajevima zaslužna je za medun, goranski proizvod sa zaštićenom Europskom oznakom izvornosti (ZOI). On nastaje od medne rose koju siva pčela unosi u košnicu, dodaje joj vlastite specifične tvari, izdvaja vodu te skladišti u stanicama saća do sazrijevanja. Medun u odnosu na med sadrži znatno više mineralnih tvari, tamniji je, okus mu je dubok, a slatkoća slabija. Neka od najpoznatijih goranskih jela su gulaš od divljači s lovačkim knedlama od kruha, juha od šumskih gljiva, kiselo zelje sa suhim svinjskim vratom i kisela repa s grahom. U slasticama se osjeća utjecaj austro ugarske kuhinje: savijače od vučena tijesta pune se jabukama, svježim sirom ili šumskim bobicama (divljim borovnicama, malinama i kupinama). 

Slatki suveniri

Krokant - jednostavan desert napravljen od karameliziranog šećera i sirovih ili blanširanih badema, tradicionalna je slastica lošinjskih kapetana, koja je na otok stigla u 18. stoljeću. Oblikuje se dok je vruć, pa je za njegovu izradu potrebna velika vještina. Za najvažnije svečanosti izrađuje se torta od krokanta na sedam katova, a običaj je da se za sreću - vrh razbije sabljom. Slijedeći tradiciju nastala je Crocantessa - moderna verzija lošinjskog krokanta. Iako izvorni recept Rapske torte potječe još iz 1177., kada je spravljena u samostanu i, prema predanju, poslužena papi Aleksandru III, tek kasnije počela se raditi i u kućama bogatih rapskih patricija kao specijalitet u posebnim prilikama. Tijekom 19. stoljeća, za blagdane se radila po narudžbi u samostanima Sv. Antuna Padovanskog i Sv. Andrije. Njezini glavni sastojci su bademi, limun, šećer, jaja i maraskino. Danas se taj poznati i omiljeni desert savršeno sljubljuje s pjenušcem i prošekom, može se kušati u Kući rapske torte, gdje se posjetiteljima demonstrira izrada prema tradicionalnoj recepturi, te je idealan slatki suvenir. Na Kvarneru valja kušati i ostale lokalne slastice: Frankopansku tortu, riječki rigojanči, krčki presnac, creski olito, grašnjake, smokvenjak…